Predložene izmene zakona o poljoprivrednom zemljištu su samo jedna šarena laža SNS-a i one ne rešavaju problem da stranci mogu da obrađuju poljoprivredno zemljište, i to najvažnije od svega – domaće državno zemljište. Postoji član u zakonu koji je doneo SNS i koji kaže da 30 posto državnih oranica ministar može da dodeljuje stranim investitorima da ga obrađuju. Time se praktično najvredniji resurs otima našim poljoprivrednicima. To što su uslovili fizička lica koja su se pojavila u Srbiji i osnovala poljoprivredno domaćinstvo da će tek za deset godina moći da kupe zemljište, ništa ne menja činjenicu da je poklanjanje državne zemlje uveliko u toku. To je samo jedna mala šarena laža koja bi trebalo da sakrije ovaj ključni deo zakona kojim se naše zemljište daje strancima i uništavaju domaći poljoprivrednici.
Dosta je bilo ima program za poljoprivredu koji kaže da državnu zemlju treba dati/prodati domaćim poljoprivrednim gazdinstvima, ograničiti posed državne zemlje koje jedno privatno gazdinstvo može da dobije, postoje pozitivni primeri Holandije i Danske, gde su razvili i model zadrugarstva koji bi i Srbija trebalo da primeni.
To sto se desava sa malinarima, u Vojvodini se desava sa zitaricama, Otkupljivaci-tajkuni u dosluhu sa vladom diktiraju minimalne cene za poljoprivrednike koji vec godinama rade sa gubicima. Primer: prosle godine zabranjen – otezan izvoz suncokreta samo da bi Viktorija, MK, Dijamant… po niskim bagatelnim cenama mogli da otkupe od paora suncokret, to se desava i ove godine.