Ljudska prava Mediji Reagovanje

Koliko duboko do dna?

Prenosimo tekst Ljupke Mihajlovske, poslanice DJB u republičkom parlamentu, napisan kao reagovanje na tekst “Da li je sposobna da bude majka?” koji je list Danas objavio 5. septembra u dodatku “Rodna ravnopravnost”, prilažući uz tekst baš fotografiju Ljupke Mihajlovske. U izdanju od 7. septembra, Danas je objavio reagovanje Ljupke Mihajlovske uz izvinjenje urednice dodatka. Ljupkin tekst prenosimo u celosti.

U seriji diletantskih tekstova, s tendencioznim naslovima, koje gotovo svakodnevno objavljuje dnevni list Danas, u sada već očiglednoj nameri da diskredituje članove Pokreta Dosta je bilo, čiji sadržaji svojom ozbiljnošću prete da ugroze i humoristički portal „Njuznet” čini se da je manipulativna uređivačka politika dostigla svoj vrhunac, ili ako ćemo Dražinim stilom, orgazam, u neprofesionalnom izveštavanju. Nakon brojnih tekstova lažnih DJB članova, poluistinitih informacija “dobro” obaveštenih izvora, juče je u rubrici Društvo/Rodna ravnopravnost osvanuo tekst pod naslovom Da li je sposobna da bude majka? Tekst sadrži nalaze nekoliko studija koje se bave seksualnošću osoba, odnosno žena sa invaliditetom i za svaku je pohvalu što se nekome ova tema učinila dovoljno značajnom da joj se posveti pažnja, posebno imajući u vidu da osobe sa invaliditetom koje žive u Srbiji ne nailaze na podršku zajednice, a često ni porodice kada se odluče na osnivanje porodice.

Međutim, za mene su u ovom tekstu sporne dve stvari. Prva je naslov koji je u formi pitanja, postavljenog tako da čitaoce navodi na odgovor da ili ne. U naslovu koji glasi “Da li je sposobna da bude majka” ukazuje se na to da se sav teret mogućnosti da žena s invaliditetom bude majka prebacuje na ženu, ne razmatrajući sve objektivne ograničavajuće faktore koje društvo nameće, kao što su – neadekvatna zdravstvena zaštita, stereotipi i predraasude stručnjaka i neretko članova porodice, neadekvatna psiho-socijalna podrška i nedostatak ostalih usluga koje nisu u dovoljnoj meri dostupne ni majkama koje nisu kategorisane kao pripadnice osetljivih društvenih grupa, ako je to uopšte moguće, jer žena, samim tim što je žena, već je u nekom obliku neravnopravnog polažaja.

S druge strane, sporno je i to što se tekst primarno uopšte ne bavi materinstvom na način koji naslov implicira, jer bi to zahtevalo analizu indikatora kojima se meri nečija sposobnost da bude majka, a ne samo na osnovu jednog, u nekim situacijama većim u nekim manjim delom identita, kao što je invaliditet. U tekstu je dominantna tema seksualnost, te odatle i nesklad u rasuđivanju šta je autorku ili autora navelo da nadene ovakav naslov.

Na kraju, ono što je za mene najspornije je fotografija koja prati ovaj tekst, čiji autor je potpisan punim imenom i prezimenom za razliku od autora ili autorke teksta gde imamo samo inicijale. Na fotografiji se nalazi moja malenkost, a nastala je 2008. godine kada je organizovana svečanost povodom otvaranja Centra za studente sa hendikepom Univerziteta u Beogradu, u kom sam obavljala funkciju direktorke do trenutka kada sam izabrana za narodnu poslanicu 2016. godine.  Na moje zaprepašćenje, kada sam sinoć posetila fejsbuk stranicu Danasa i listala postove ugledala sam naslov Da li je sposobna da bude majka i  ispod naslova sebe na fotografiji. Ako se uzme u obzir da trenutno obavljam javnu funkciju i da se brojne građanke i građani koji prate i podržavaju moj rad jednim delom identifikuju s nekim koga su izabrali da ih predstavlja, a posebno u populaciji osoba sa invaliditetom, teško mogu da poverujem da je neko odabrao ovu fotografiju slučajno, a posebno odbijam da verujem da se našla tu jer je uz temu seksualnosti obavezna fotografija jedne plavuše, pa makar i sa invaliditetom.

Za slučaj da nekome treba dodatno pojašnjenje za moju reakciju, zamislite tekst koji se bavi kritičkim osvrtom na etiku u novinarstvu, a koji je naslovljen Da li je sposoban da uzme pare, a ispod naslova postavljena fotografija, na primer, Draže Petrovića?

Ljupka Mihajlovska
Poslanica Dosta je bilo u republičkom parlamentu

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Sta reci za danasnje “novinare”. Tuzno koliko narod moze dubogo da potone zarad malo novca i sigurnosti. Ne vidi se boljitak sve dok se ne oslobode mediji i dok novinari ne pocnu da napadaju vlast a ne narod.
    Nije mi jasna bas politika opozicionih stranaka pa i DJB zasto se ne izvrsi svakodnevni pritisak na javne medije ako treba i demonstracije. Nadam se da shvatate da dok ne budete imali pristup televiziji dzaba vam svi dobri tekstovi na ovom portalu. Ni Milosevic nije pao dok nije izgubio RTS a ovaj njegov naslednih je to jos u mladosti prostudirao da zeli da bude kralj medija

  • Problem medija danas.
    Nije isti kao što je to bilo mračnih 90-ih pod Miloševićevom vlašću. Tada su i ljudi i mediji, u opoziciji Miloševiću i njegovoj kriminogenoj vlasti, imali osećaj da postoji istina i dostojanstvo koje se ne sme gaziti i za koje se treba boriti.
    Danas je druga stvar. Danas je izvrnuto viđenje dostojanstva čoveka, odnosno istine o čoveku. Danas (skoro niko) ne želi istinu, jer nema više dostojanstva. Tu je ključni problem.
    A zašto je to tako?
    Zato što je nastupilo novo vreme, ne samo kod nas, već i u svetu. Mi ne vidimo tu promenu, jer je Srbija ponovo kao 90-ih u naročito teškom položaju. Tada, pod Miloševićevom zlom vlašću, bili smo pod sankcijama koje su nam uništile privredu, bilo je rata i kriminala svuda, čak pred svima, na ulici. A svet se menjao. Nismo ni primetili, da navedem samo jedan primer, da je zamro rok u muzici, da je zavladao tehno i rejv, kod nas, pored toga, još i najbanalniji i najprimitivniji oblik narodnjaka, prema originalnom izrazu Ramba Amadeusa nazvan “turbo folk”, a tako i sijaset drugih stvari u kulturi življenja.
    Danas je gore nego tad. Ljudi su postali hiperindividualisti, odnosno više su nego ikad (u istoriji) okrenuti samo sebi. Egoizam je danas norma života, a ne nešto što bi ismevali kao recimo 90-ih ili čega bi se stideli u vremenima znatno pre pre 90-ih…
    Zato Danas i gotovo svi rade šta im se hoće. Retki su primeri zdravih i normalnih ljudi. Reč “normalan” danas zvuči smešno, a nekad nije bilo tako… DJB je taj izuzetak od pravila Danas-šnjice…
    Zato, napred DJB! Samo hrabro! Vratimo dostojanstvo ljudima! To je istina za koju se treba boriti!
    Srdačan pozdrav 🙂