Autorski tekst Politika Pravosuđe

Ministarstvo pravde protiv nezavisnog pravosuđa

Nezavisno i efikasno pravosuđe jedan je od ciljeva koje bi Srbija trebalo da ostvari prema poglavlju 23 u pristupu Evropskoj uniji. Međutim, sve govori da Ministarstvo pravde uopšte nema želju da uredi oblast pravosuđa, što je temelj svake uspešne države.

Posledice reforme pravosuđa iz 2009. godine u režiji Demokratske stranke, kada su spiskovi sudija i tužilaca sastavljani po kafanama, se osećaju i danas. Mnoge dobre sudije su tada razrešene bez ikakvog obrazloženja, mnogo loših sudija izabrano, a jedan broj sudova je ugašen. Na koncu svega, sve sudije koje su tada ostale bez posla vraćene su na isti uz ogromne odštete koje smo platili svi mi.

Najnovija „reforma pravosuđa“ kroz ustavne promene, a koju je iniciralo Ministarstvo pravde, deluju zabrinjavajuće. Ministarstvo pravde želi da pravosuđe, koje zaista jeste u problemima, “popravi” tako što će ga učiniti još zavisnijim od uticaja politike. Na to nedvosmisleno ukazuje izjava državnog sekretara Ministarstva pravde da je nezavisno pravosuđe “ideološki mit”. Ovo je jasan signal da Srpska napredna stranka uopšte nema nameru da ojača pravosudni sistem već da ga potpuno stavi pod svoju kontrolu.

Pomenuti državni sekretar je takođe izjavio da “sudije žele da bude vlast”!? Ovo pitanje je i našim Ustavom jasno definisano, te zaista nije jasno kakvu poruku državni sekretar šalje. Još se u srednjoj školi uči, a naročito na Pravnom fakultetu, da postoje tri grane vlasti, a to su, da podsetimo državnog sekretara, zakonodavna, izvršna i sudska.

Takođe, predsednik Srbije, Aleksandar Vučić indirektno se meša u rad pravosudnih organa tako što javno iznosi stavove o nečijoj krivici ili nečijoj nevinosti, što se može okarakterisati kao pritisak na tužioce i sudije. Kampanju dalje nastavljaju njihovi mediji, a prednjače Pink i Informer.

To je veoma zabrinjavajuće, jer je veliki broj nerešenih slučajeva. Svedoci smo da nisu rešene 24 sporne privatizacije, nije rešeno rušenje u Savamali, stanovi Siniše Malog, poreklo novca ministra Vulina, sumnjive donacije SNS-u.

I pored toga postoji veliki broj sudija koji ne podležu pritiscima i koji se individualno opiru. Međutim, njih bi trebalo da štiti sistem koji je zakazao, a ne da budu prepušteni sami sebi.

Izbor sudija bi trebalo da je u isključivoj nadležnosti Visokog saveta sudstva, a izbor tužilaca u nadležnosti Državnog veća tužilaca. Međutim, da bi zaobišli kritike Venecijanske komisije, SNS želi da Pravosudnu akademiju ubaci u Ustav i tako je uspostavi za zvanični “filter” prilikom izbora nosioca pravosudnih organa. Jasno je da bi na Pravosudnu akademiju izvršna vlast mogla da ima uticaj. Na taj način bi Visoki savet sudstva i Državnog veća tužilaca mogli da izaberu samo kadrove koji su prošli Pravosudnu akademiju. Na uspostavljanju ovakvog sistema već uveliko radi tzv  Alumni klub Pravosudne akademije, čiji predstavnici pričaju ono što Ministarstvo pravde misli.

Trenutna vlast izgleda misli da nisu sazreli uslovi da VSS i DVT samostalno biraju sudije i tužioce, te im je zbog toga potreban “tutor” u vidu potpuno objektivnih i zrelih predstavnika SNS-a. Sudeći po zrelosti i objektivnosti koju pokazuju narodni poslanici vladajuće većine u Narodnoj skupštini, jasno je u kom smeru SNS želi da ide pravosuđe.

Takođe, prilično zabrinjava izjava profesora i sudije Ustavnog suda dr Milana Škulića koji je nezavisno pravosuđe uporedio sa samoupravljanjem, kao i advokata Dušana Bratića koji je izjavio da bi sudije i tužioce trebalo da bira Narodna skupština „jer se presude donose u ime naroda“. Ova “debata” istomišljenika je objavljena u dnevnom listu Politika i to na naslovnoj strani, te ne možemo da se otmemo utisku da je Ministarstvo pravde krenulo u kampanju, po svemu sudeći, za zavisnost sudstva od politike.

U srpskim sudovima radi hiljade sudijskih i tužilačkih saradnika koji godinama stiču potrebna znanja i iskustvo, koji bi ovakvim potezom bili onemogućeni da ikada budu izabrani za sudije odnosno tužioce. Tako realno dolazimo u opasnost da na ta odgovorna mesta budu izabrani isključivo  ljudi podložni uticaju vladajuće stranke.

Zbog svega gore navedenog, Društvo sudija, Udruženje tužilaca i tužilačkih pomoćnika, Udruženje sudijskih i tužilačkih pomoćnika, kao i razna strukovna udruženja koja se bave tom materijom, su napustili okrugli sto koje je organizovalo Ministarstvo pravde, ne želeći da im daju legitimitet. Svi oni su uvideli da su razgovori o promeni Ustava u delu koji se odnosi na pravosuđe obična farsa.

U svetlu svega navedenog, naročito licemerno zvuči pamflet koji je objavilo gorepomenuto Ministarstvo, u kome govore o “potrebi da pravosuđe bude nezavisno od politike”, dok u praksi rade suprotno.

CITAT

„Nezavisnost i nepristrasnost pravosuđa su usko povezani i teško razdvojivi pojmovi. Jedno je teško zamisliti bez drugog. Naime, sudija koji zavisi bilo od politike ili od neke interesne grupacije, teško može biti nepristrastan. Zbog toga bi se moglo reći da je nezavisnost sudstva pretpostavka njegove nepristrasnosti. No, da bi sudija bio nezavisan od ključne je važnosti na koji je način došao do svoje pozicije, odnosno na koji je način imenovan. Da li je imenovan isključivo zahvaljujući vlastitim sposobnostima ili on za svoje imenovanje duguje zahvalnost onima koji su ga na tu poziciju postavili.“

Dosta je bilo daje punu podršku sudijama i tužiocima, kao i sudijskim i tužilačkim saradnicima u borbi za njihovu nezavisnost od politike, jer je nezavisnost preduslov efikasnog pravosuđa.

Mi nikada nećemo praviti spiskove podobnih i nepodobnih sudija i tužilaca, jer je isključivo posao VSS i DVT bez ikakvog uticaja politike. Samo nezavisno pravosuđe daje preko potrebnu pravnu sigurnost svim građanima Republike Srbije, i Dosta je bilo se snažno zalaže za potpunu depolitizaciju pravosuđa.

Dejan Bačić

DJB Apatin

Izvor

https://www.mpravde.gov.rs/files/GIZ_Vodic%20za%20novinare_za%20web%20(1).pdf

 

Dosta je bilo

Komentariši

Klikni ovde da postaviš komentar