Bezbednost Vojvodina

GTA Novi Sad

Novosadske ulice, sada je već jasno, postaju pozornica za događaje koje smo, doskoro, gledali samo u nasilnim video igricama, kriminalističkim filmovima i serijama.

Noćna krečenja i dokrečavanja, od strane još uvek nepoznatih, rodoljubivih, umetnika.

Šetnja maskirane „Unije mladih“ ulicom Narodnog fronta.

Ubistvo vatrenim oružijem na Detelinari u, očigledno, mafijaškom obračunu.

Bušenje guma članu Saveta mesne zajednice Liman 1.

Razbijanje stakala na prostorijama SNS-a na Bulevaru oslobođenja.

Otmica i napad na devojku na Podbari od strane lica od ranije poznatog kako policiji tako i javnosti.

Kačenje Hrvatske zastave na prostorije mesne zajednice Liman 1, od strane nepoznatog počinioca.

Paljenje dva automobila u Stražilovskoj ulici, oba u vlasništvu porodice, nekoliko dana ranije,  otete i napadnute devojke.

Sve ovo se dogodilo u poslednjih 40 dana i verujemo da se svako, u manjoj ili većoj meri, zabrinuo za bezbednost. Kako ličnu, tako i opštu.

Da li su pobrojani događaji povezani ili ne, teško je reći. Ono što je izvesno je da su, zajedno, doveli do eksplozije različitih oblika nasilja i kriminala. Reakcije državnih organa su, u pobrojanim slučajevima, vrlo selektivne, što osećaj nesigurnosti dodatno pojačava.

Štaviše, utisak je da je značajan deo vlasti vrlo povezan sa kriminalnim strukturama, da su interesi ispreplitani, da određeni pojedinci i grupe imaju prećutnu saglasnost predstavnika vlasti da rade šta hoće a da će tu prećutnu saglasnost odužiti kada bude potrebno. A potreba će se već s proleća pojaviti…

Strah je vrlo prisutno osećanje među Novosađanima. Ako se nešto ozbiljno i brzo ne promeni, postaće dominantna emocija.

Čovek, kome je fizički integritet i bebednost u opasnosti, ne razmišlja ni o čemu drugom nego o zaštiti sebe i svoje porodice. I speman je, vrlo često, do sa skloni od svega što bi mu osećaj ugroženosti pojačao. Tako ćemo se svi skloniti u svoja četiri zida, nećemo se interesovati šta se dešava napolju, okrenućemo glavu, spustiti pogled, nećemo čak o tome ni da razgovaramo jer će nas možda neko čuti a i „ćutanje je zlato“…

To je efekat koji, očigledno, neko želi da proizvede.

Čiji su interes takvi, zastrašeni, ućutkani, građani?

Ko se to plaši slobodne misli i reči?

Sasvim je sigurno da Novosađani ne žele da se o našem gradu snimaju dokumentarne emisije kao što je to slučaj sa gradovima u Kolimbiji, Meksiku, El Salvadoru.

Sasvim je sigurno da ne želimo prvi red u pozorištu uličnog, i svakog drugog, nasilja.

Želimo mirne ulice u mirnom Gradu, gde će lepo i rado živeti.

 

Pokret „Dosta je bilo“

Gradski odbor Novi Sad

O autoru

Komentariši

Klikni ovde da postaviš komentar