Blog

Novi Zakon o radu

Novi predlog zakona o radu (Skupština treba da ga usvoji 15. jula) zadržao je nekoliko važnih promena koje su se nalazile u predlogu Ministarstva rada koji je jesenas bio aktuelan. Ministarstvom rada su upravljali SPS i PUPS. Ministarstvo privrede nije bilo autor ovog predloga, ali ga je podržalo, jer je bio korak u dobrom pravcu. To su sledeće promene:

(1) Ukida se obaveza poslodavca da prilikom otpuštanja radnika isplaćuje otpremnine za sve godine radnog staža (čak iako su radniku te otpremnine već bile isplaćene kod prethodnog poslodavca). Sada se otpremina obračunava samo s obzirom na godine provedene kod poslednjeg poslodavca (član 158);

(2) minuli rad se obračunava samo za godine provedene kod poslednjeg poslodavca, umesto da se obračunava za sve godine radnog staža kao danas (član 108);

(3) Mogućnost rada na određeno vreme je produženo sa 12 na 24 meseca (član 37);

(4) Ukida se posebna tarifa (uvećanje od 26%) za rad u smenama (član 108). (Ostaje uvećana naknada za noćni rad. Sada se to radi duplo.)

(5) U obračun zarada za vreme godišnjih odmora i dalje ulaze sva primanja preko zarade (bonusi, prekovremeni rad, 13. plata, nadoknada za rad praznikom itd), ali se sada kao prosek za obračun uzima 12 meseci, a ne poslednja tri meseca uoči godišnjeg odmora (član 114).

(6) Za odlazak u penziju će se ubuduće isplaćivati otpremnina u iznosu od dve (a ne tri) prosečne zarade (član 119).

Zašto se uopšte usvaja novi zakon o radu? Zato što postojeći predstavlja prepreku zapošljavanju, posebno za ljude starije od 50 godina. Poslovanje nikada nije moguće bez troškova, ali ako zakon poslodavcu nametne nerazumne troškove, on neće da pokreće posao ili će raditi na crno da bi ih izbegao. (Vidi šire o tome na http://bit.ly/1oYGy1b) Postojeći zakon o radu je radio upravo to – nametao nerazumne troškove poslovanju, posebno za ljude starije od 50 godina. Za njih je ta prepreka ukolonjena. 

Neke odredbe koje stvaraju nerazumne troškove i otežavaju poslovanje su ostale, posebno one koje zadržavaju nerazumne sindikalne privilegije. One su i bile razlog zbog koga je nastala čitava sindikalna industrija od 24.000 sindikalne organizacije, uglavnom u javnom sektoru i u preduzećima u restrukturiranju.

Među njima, najspornija odredba (koja je bila izbačena u prethodnoj verziji) je prošireno dejstvo kolektivnog ugovora (član 257). Zašto prošireno dejstvo stvara nerazumne troškove u poslovanju? Kada sindikati i poslodavci u nekoj privrednoj grani dobrovoljno zaključe kolektivni ugovor po kome se dogovore da, recimo, svi zaposleni dobijaju 13. platu, prošireno dejstvo tu odredbu proširuje i na poslodavce koji ne žele da potpišu kolektivni ugovor, a nalaze se u istoj privrednoj grani. Nerazuman trošak za poslodavce koji ne žele da budu deo kolektivnog ugovora je očigledan, i predstavlja prepreku poslovanju.

Nije jasno zašto su sindikalne vođe organizovale proteste sindikata zbog ovog zakona. Reprezentativni sindikati mogu da budu veoma zadovoljni, jer im odredbe o utvrđivanju reprezentativnosti garantuju monopol koji trenutno imaju među sindikatima (članovi 218-237). Prethodni predlog podrazumevao je ukidanje veta koji reprezentativni sindikati imaju u dodeljivanju statusa reprezentativnog sindikata drugim (trenutno nereprezentativnim) sindikatima. Socijalno-ekonomski savet ostaje telo u kome predstavnici reprezentativnih sindikata mogu da spreče bilo koji sindikat koji je stekao uslove za reprezentativnost da dobije status reprezentativnosti i postane član Saveta. (Jedan od nereprezentativnih sindikata već nekoliko godina čeka na odluku Saveta da postane reprezentativni sindikat, iako je ispunio sve uslove.)

Prethodni predlog je takođe podrazumevao ukidanje prakse obaveznog izdvajanja poslodavca za sindikalnu kasu (član 207). To rešenje je preživelo: poslodavac je i dalje dužan da zaposlenom koji je član sindikata na ime sindikalne članarine odbije iznos od zarade na osnovu njegove pismene iz
jave i taj iznos uplati na odgovarajući račun sindikata, kao i da sindikatu obezbedi prostor za rad.


Konačno, prethodni predlog zakon predvideo je da činjenica da ste predstavnik sindikata ne može da vas spasi gubitka posla samo zato što ste predstavnik sindikata. I to rešenje je preživelo (član 188). Zamislite preduzeće u kome je zaposleno 50 radnika. Da biste napravili sindikat potrebno vam je dvoje zaposlenih. Teorijski, to znači da u firmi možete da imate 25 sindikata i 25 radnika koje nikako ne možete da otpustitite samo zato što su predstavnici sindikata.

Kakvi će biti efekti ovog zakona na zapošljavanje? S obzirom na okolnosti u kojima će se primenjivati, verovatno veoma mali. Stariji ljudi će lakše dolaziti do novog posla (jer više nema obaveze da im se isplaćuju otpremnine za sve godine radnog staža), odnosno imaće jednu veliku prepreku manje. Međutim, ovakva ograničena reforma radnog zakonodavstva nije dovoljna. Ovaj zakon je daleko lošiji od Đinđićevog Zakona o radu iz 2001. godine. Lošiji je i od predloga SPS-a i PUPS-a iz januara ove godine, jer zadržava sindikalnu industriju. Ali on jeste mali korak u pravom pravcu. Takođe, da bi došlo do rasta zapošljavanja, a to je krajnji cilj, do toga će doći jedino ako se promene obave zajedno sa ostalim neophodnim reformama koje vode do većeg zapošljavanja. Od tih reformi za sada nismo ništa videli.   Autor: Dušan Pavlović

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Ovaj, kao i prethodni zakon se tiče (ako se uopšte tiče) samo onih koji rade u državnim preduzećima. Za ogromnu većinu onih koji rade u privatnom firmama jedini zakon je volja poslodavca (gazde). Sve te priče o otpremninama, trinaestim platama (a mnogi su presrećni ako prime i jedanaestu) plaćenim godišnjim odmorima, radnom vremenu, ugovorima i štatijaznam čemu sve ne, ove ljude uopšte ne dotiču. Kakva je razlika da li radite “na crno” po novom ili starom zakonu? Kakvog uticaja ima ovaj zakon na višemesečna kašnjenja plata? Kako ovaj zakon reguliše neplaćanje prekovremenog i noćnog rada? Negde sam pročitao da sindikati zameraju jer subota postaje redovni radni dan. Pitam se da li je neko od njih subotom prošetao bilo kojim gradom u Srbiji. Da li je tom prilikom iko od njih zatekao neku prodavnicu, apoteku, benzinsku pumpu, tržni centar…zatvorenu. Zar im nije palo na pamet da tu neko radi neradnim danom? Govori se o velikim otpuštanjima, a nezaposlenost je kažu najveća u Evropi. Ne znam da li je stvarno najveća, ali ako jeste, kako je do nje došlo? Verovatno tako što je veliki broj ljudi već odavno ostao bez posla. U penziju se ide sa 65 godina. A šta će biti kada armija ljudi (uglavnom onih nezaposlenih) koji decenijama rade “na crno” napuni 65 godina, a radnog staža nigde? Da li ovaj zakon daje odgovor na to pitanje? Predstavnici sindikata rekoše pre par dana da je slab odziv na protestima u subotu posledica kratkog roka da se protesti organizuju. Međutim pre će biti u pitanju to što reprezentativni sindikati, kao uostalom i svi sindikati u Srbiji realno ne predstavljaju nikoga. Jer da su ti sindikati zaista sindikati, do ovih protesta je moralo odavno, još pre dvadeset godina doći. Onda kad je radnička klasa u Srbiji u stvarnosti obespravljena i ojađena. Onda kada je zaista ostala bez posla, penzije, plate… Ovo sad mi liči na običnu predstavu, dekor koji samo treba da podvuče neprikosnovenu moć premijera, ništa više.

  • 10 godina sam bila na čelu Nezavisnog sindikata, a to znači bez vertikalne hijerarhije. Komunikacija poslodavac-sindikat bila je isključivo u okviru “kuće”. Kad sam prilikom intervjua od strane Agencije morala da objasnim kakav smo sindikat, rekla sam “japanski”. Učinilo im se da sam neozbiljna, a htela sam reći da je to obrazac kolektivnog pregovaranja u Japanu. Ako vlasnik prvim ulaskom kaže: Nisam došao da pravim Evropu, praviću Singapur, to je logičan sindikalni odgovor. Neću da pričam o “velikim” sindikatima, jer je to pogrešan naziv, ali svi koji su bili u mojoj koži znaju da je to veoma težak i odgovoran posao. Zahteva čist obraz, znanje, dobre nerve i malo mazohistički karakter. Čak i onda kad postignete maksimum, niko nije zadovoljan, jer uvek može bolje. Poslodavci misle da daju mnogo, radnici da su dobili malo, a svako pregovaranje morate završiti sa kompromisom, odnosno po teoriji igara – učesnici preferiraju najvećem mogućem dobitku, a najmanje što očekuju – najniži mogući gubitak. Možda će Vas čuditi, ali mojoj logici je najbliži stav Milana Kneževića. Institut kolektivnog pregovaranja je tekovina civilizovanog društva i treba je dorađivati, a ne ukidati. Polazi se od objektivnog stanja nakon stručne analize, zatim se predlažu rešenja. Pre donošenja odluke i odabira rešenja (tačke kompromisa) predviđa se posledica donošenja odluke. Kako se to radi? Na ovu temu mogu knjigu da Vam napišem, ali ukratko: da li smo postigli zdraviju i bezbedniju radnu sredinu, da li su cene rada motivacione i dovode do veće produktivnosti, očuvanja kvalitetne radne snage, inovativnog ponašanja, smanjenja kvara, ušteda u sirovini, energentima… ZOR mora podići industrijsku kulturu na viši nivo, a ovaj sigurno neće. Vaš sam simpatizer i javno priznajem imali ste moj glas na poslednjim izborima, ali vaša najslabija karika su radni odnosi. Da ste nju artikulisali kvalitetnije, imali bi više glasova. Sindikat i poslodavac nisu protivnici, jer jedan cilj imaju zajednički, ostvariti dobit iz koje svi treba da prežive, a šta se dešava ako profit završi u inostranstvu, a dobri radnici na ulici. Ovoj zemlji može biti bolje samo onda kada se svi resursi upotrebe efikasno, a ljudski su osnov svake aktivnosti.

  • prethodni predlog zakon predvideo je da činjenica da ste predstavnik sindikata ne može da vas spasi gubitka posla samo zato što ste predstavnik sindikata. I to rešenje je preživelo (član 188). Zamislite preduzeće u kome je zaposleno 50 radnika. Da biste napravili sindikat potrebno vam je dvoje zaposlenih. Teorijski, to znači da u firmi možete da imate 25 sindikata i 25 radnika koje nikako ne možete da otpustitite samo zato što su predstavnici sindikata.

    kako sindikat od 2 clana,moze da bude reprezentativan?? od tih 25 sindikata samo jedan moze da bude reprezentativan,tj.da poslodavac zeli da pregovara sa predstavnicima sind.organizacije.

  • Odličan!
    No, ništa od toga ako se istovremeno ne usvoje i drugi sistemski zakoni, koji su kompatibilni sa ovim.
    Srećno do krajnjeg cilja – realnog povećanja zapošljavanja.
    Cenim stručnost i Saše Radulovića i Dušana Pavlovića – izdržite, potrebni ste!
    Iskreno,
    Ljuboje Bekić BGD.