Autorski tekst Beograd Građevina

Rušenje tek rekonstruisane ulice zbog kampanjske gradnje

Pre par meseci gradske vlasti su u svom maniru počele sa stihijskom rekonstrukcijom glavnih gradskih ulica, bulevara, kružnih tokova, a usiljenog šminkanja nije pošteđen čak ni Brankov most. Odmah nakon izgradnje muzičko-prelivajuće fontane na Slaviji, širom Beograda otvorena su gradilišta čiji je jedini cilj predizborno kićenje šireg centra grada.

Koliko su nadležni (ne)ozbiljno ušli u ovaj posao, pokazuje činjenica da nije uzeta u obzir elementarna usklađenost protoka saobraćaja, ukrštanje frekventnih pravaca koji se rekonstruišu, organizacija alternativnih pravaca, preraspodela saobraćajnih tokova… Sve to je svesno zaobiđeno, kako bi vlast brže, jače, bolje kozmetičkim kamufliranjem pokušala da sakrije petogodišnje katastrofalno upravljanje Beogradom.

I ranije je postojala praksa da se u (pred)izbornim godinama masovno otvaraju gradilišta, seku vrpce i pije šampanjac na račun građana. Međutim, ovu letnju predizbornu sezonu obeležilo je do sada neviđeno ruganje građanima nezapamćenom gustinom radova na bliskim i prometnim saobraćajnicama.

Svima nam je već uveliko jasno da je naše kretanje na dnevnom nivou postalo žrtva bahatosti gradskih vlasti, neplanskog načina rada, potpunog odsustva struke u planiranju dinamike izvođenja radova. Bezobzirno nametnuta koncentracija građevinskih radova koji se istovremeno izvode u užem gradskom jezgru, za posledicu ima stalne gužve i kolaps u saobraćaju, izopačene promene linija gradskog prevoza i nedopustiv uticaj na svakodnevne obaveze stanovnika glavnog grada.

Međutim, ono što nije toliko direktno vidljivo kao kolone automobila, nervoza i traćenje našeg vremena, jesu finansijski gubici i rasipanje novca bez ikakve odgovornosti. Kada zanemarite osnovne standarde i normative inženjeringa, dinamike radova i fazne gradnje, usaglašenosti različitih projekata i instalacija, neizbežna je pojava velikog broja grešaka i propusta koji itekako koštaju!

U sklopu rekonstrukcije kružnog toga na Slaviji i Bulevara Oslobođenja, u okviru neobjašnjive i nepovezive ”celine” na meti kampanjaca našao se i potez od Omladinskog stadiona do Vukovog Spomenika. Ova deonica je među prvim zaokupirana građevinskim mašinama, a deo trase od Omladinskog stadiona do Novog Groblja (ulica Mije Kovačevića) je nedavno i pušten u saobraćaj.

U prethodnih desetak dana postavljena je i signalizacija, obeležene su kolovozne trake i pešački prelazi, montirana autobuska stajališta, a čak je posađeno i po koje stablo pored stajališta u betonskim cevima. Sve je delovalo kao da su radovi završeni i da ćemo najzad moći nesmetano da se krećemo ovim delom grada.

Na opšte zaprepašćenje i nevericu građana, obližnjih ugostitelja i učesnika u saobraćaju, u toku jučerašnjeg i današnjeg dana radnici su raskopali dobar deo tek asfaltiranog trotoara! Umesto da najzad mogu slobodno da se kreću, prolaznici su jutros morali da se bore sa gromadama razrušenog trotoara.

Međutim, ono što me daleko više brine od katakombi u Mije Kovačevića kod Bogoslovije, jeste cena ovog brutalnog propusta do kog je došlo. Zbog nečije nebrige i nepažnje, neadekvatnog upravljanja izgradnjom, i verovatno velikog pritiska za rani završtak radova u svrhu predizborne propagande, sada ćemo svi platiti cenu ponovljenih radova.

Dosta je bilo je podneo u svojstvu odborničke grupe u Skupštini GO Zvezdara set odborničkih pitanja Sekretarijatima za saobraćaj, građevinu i investicije u vezi sa ovim događajem. Nećemo dozvoliti da još jedna u nizu zloupotreba prođe neprimećeno i bez obelodanjivanja.

Možemo samo da pretpostavimo koliko je ovakvih propusta načinjeno a da za njih i ne znamo. Građanima se prezentuju pompezna svečana otvaranja, truli marketing bez pokrića i utrkivanje naprednjačkog menadžera i gradonačelnika ko će koje gradilište da preotme ovom drugom, propraćeno uz celodnevne stranačke priloge Studija B i Pinka.

Kada bi se sprovodila pravila struke i poštovali zakoni fazne rekonstrukcije prometnih gradskih saobraćajnica, ovakvi nepotrebni troškovi se ne bi javljali. U svakom normalnom sistemu bi se za slične omaške utvrdila odgovornost, nadoknadila šteta i platili penali. Sva je prilika i iskustvo nam pokazuje da ćemo i ovu popravku platiti iz našeg džepa, umesto onog ko je za propust i odgovoran.

Mi nikada nećemo kampanjski graditi, već ćemo to raditi ravnomerno od prvog do poslednjeg dana upravljanja i održavanja gradske infrastrukture. Nikada nećemo u poslove uvoditi burazerske tajkunske firme, koje ne možete kazniti jer ste u kriminalnoj sprezi sa njima. Nećemo tolerisati nesposobne i neodgovorne rukovodioce koji arče novac poreskih obveznika i ne haju za kardinalne greške izvođača i nadzora. Uvek ćemo se odgovorno ophoditi prema javnom dobru, državnim resursima i novcu poreskih obveznika.

U prilogu: Podnesci odborničih pitanja gradskim sekretarijatima

Milan Popović
Dosta je bilo Beograd

images.compressed

Dosta je bilo

Komentari

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Hvala na ovom tekstu. Imam samo jednu primedbu, odnosno predlog da se vratimo na stari izraz AUTOBUSKA STANICA, a ne stajalište, koje je uvedeno sa bus-plusom i nema značenje mesta gde autobus (tramvaj, trolejbus…) staje da pokupi putnike. Dovoljno je pogledati u Matičin rečnik, recimo. Ja se, naprotiv, pitam kome je palo na pamet da reč stajalište uvede u ovom značenju i kako je to prošlo kod struke. Ovo je malo i na moj račun jer je jezik takođe i moja struka.

    • Složićete se da je ovde daleko bitnije pitanje trošenja novca građana. Što se terminologije tiče, pretpostavljam da stanica podrazumeva potpunu infrastrukturu (šaltere, sanitarne čvorove, perone, uslužnu delatnost, prtljag…). Stajalište ipak podrazumeva samo nadstrešni objekat montažnog karaktera sa informativnim karakterom.

    • Naravno da je neuporedivo bitnije pitanje trošenja novca građana. Međutim, složićete se da su bitne i sitnice, odnosno sve ono od čega bismo morali da napravimo otklon, a što je uvela ova (Ili ona prethodna) bahata i u svemu amaterska vlast. Upravo o tom amaterizmu sam i govorila. Budući da sam filolog po struci, budite uvereni da autobuska stanica označava mesto gde autobus stane da “izbaci” i “pokupi” putnike koji se voze javnim prevozom. Takođe podrazumeva opštu infrastrukturu, kao što ste rekli, ali to nema veze jedno s drugim. Stajalište ne označava nadstrešni objekat montažnog karatketra već, generalno, mesto predviđeno sa stajanje, čekanije. Mi bismo mogli, ukoliko bismo baš hteli, da rečju stajalište nazovemo mesto gde se stoji i čeka autobus, ali moja poenta je da je reč stajalište u ovom zančenju uvedena (naprasno i ničim izazvano) sa uvođenjem bus-plusa i ne vidim zašto bismo morali na to da pristanemo i da usvojimo praksu da kako kome padne na pamet stvari počne da naziva imenima koja ranije nisu bila u upotrebi, a posebno da usvajamo novotarije i izmišljotine upravo te bahate i pre svega amaterske vlasti, bilo ove ili prethodne.

  • Zato sto je u pitanju nepismena i bahata bagra na vlasti,koja je na istu zajasila obecavajuci da ce da ukinu bus plus.Inace,ovih dana se navrsava GODINU dana od pocetka radova u Gospodskoj ulici u Zemunu,Trgu pobede i pijaci,koju reorganizuju ko Mija i Ckalja konobari u onom filmu kad menjaju raspored stolova svako malo, u cemu se sastoji reorganizacija kafane.Naidje kolega sa Zarkova i pita me o cemu se radi,dokle ce da drndaju?Covek ima 50 god.i zna gde zivi,sto pokazuje da ovako nikada nije bilo.Ja mu ,ponosno,pokazem OO DJB na Muharu i predlazem okupjlanje u Gospodskoj da sa gradjanima ocenimo ovo maltretiranje od godinu dana,kojem se ne nazire kraj.

    • Mija i Čkalja su naravno legende za ovakve glumačke amatere kakve imamo danas na vlasti.