Istočna Srbija Sport

Zaječarski sport, prah i pepeo

 

ZAJEČARSKI SPORT, PRAH I PEPEO

 

Zaječar, grad koji je iznedrio nebrojano vrhunskih sportista i dobrih ljudi. Nalik svakom  segmentu društva u kojem živimo i sport je na isti način u Zaječaru doživljavao sopstvenu degradaciju. Uprkos tome, uspeh pojedinaca možemo pripisati kako njihovom talentu, kvalitetu i upornosti, tako i kvalitetnom i stručnom pristupu trenera mlađih selekcija koji ulažu godinama  ogromnu energiju u sportsko, ali i  u životno obrazovanje najmlađih Zaječaraca. Energija tih ljudi, potpuno nejasna običnim ljudima proističe iz velike ljubavi prema sportu. Njihov entuzijazam je neiscrpan, što oni svojim radom i posvećenošću potvrđuju decenijama unazad. Naravno, kako to obično i biva u našem društvu, ti skromni, posvećeni i požrtvovani ljudi nikada za svoj trud nisu dobili priznanje svog grada, ali  dobili su poštovanje nebrojanih generacija Zaječaraca, što im niko ne može oduzeti, a njima i nije potrebna veća nagrada. To su ljudi koji su Zaječar i Zaječarce zadužili ispred svih i svoja imena zauvek ispisali zlatnim slovima u istoriji zaječarskog sporta.

Danas nećemo više od ovoga govoriti o ovim dobrim ljudima, jer nažalost, veću pažnju svih Zaječaraca zavređuju oni drugi koji su sport u Zaječaru doveli do dna, zloupotrebili ga, skroz obesmislili i pretvorili u mašinu za pranje novca.

Poslednjih četrnaest godina zaječarski sport postao je najefikasnije sredstvo za ispumpavanje novca iz gradskog budžeta, ne vodeći se računa  pritom na dugoročne posledice koje se time uzrokuju. Nikada više novca se nije odvajalo za sport, nego prethodnih 14 godina i nikada gore stanje u sportu nije bilo. Za ovu godinu gradska uprava je predvidela 101.218.000,00 dinara, odnosno 5,3 % budžeta grada. Suma je velika, složićemo se svi, ali to ne bi trebalo da nas čudi, bilo je godina kada je izdvajano i gotovo dva miliona evra. Neki naši sugrađani su dugo bili ubeđeni da tadašnji gradonačelnik Boško Ničić daje veliki novac za ženski rukometni klub, jer pati za neostvarenim sportskim snovima iz detinjstva, međutim,  realnost nas je razuverila kada ga je njegov najbolji prijatelj, a kasnije i ljuti protivnik Saša Mirković pobedio na izborima i sa naprednjacima osvojio vlast u gradu. Mirković je nastavio tamo gde je Ničić stao, s tim što je umesto rukometnog kluba, koji je ugašen i pretvoren u pepeo, on izabrao fudbalski klub, i tako promenio samo sredstvo pranja novca. Pokazalo se da se radi o snovima, ali ne snovima za sportskom slavom, kako se verovalo, već o snovima za velikim bogatstvom.

O tome koliko se bahato ophodila vlast na čelu sa Boškom Ničićem i kakav su odnos imali prema sportu govori i podatak da su u trenutku kada je za ženski  rukometni klub izdvajano više od milion evra na nivou godine, mnogi  seoski fudbalski klubovi bili ugašeni, a svakako ni drugi sportovi nisu doživljavali renesansu. Rukometne igračice su imale plate na mesečnom nivou i po nekoliko hiljada evra, neke čak su dostizale i 8 hiljada evra, a u upravi kluba su sedeli za sve to vreme gradonačelnikova žena, njen brat i njegovi najbliži poslovni saradnici koji i danas paradiraju gradom mnogo bogatiji nego pre no što su otpočeli politički život, uključujući i samog gradonačelnika.

Ništa se nije promenilo ni kada ga je na vlasti nasledila Napredna stranka na čelu sa Sašom Mirkovićem, poznatim vašarskim menadžerom, koji je želeo da osvetnički uništi sve što je njegov prethodnik i doskorašnji veliki prijatelj i poslovni saradnik radio. Nije mu mnogo trebalo, bilo je dovoljno da prefarba narandžaste bandere, ali i uništi rukometni klub koji je ugašen i neslavno nestao u velikim dugovima. Međutim, to ga nije sprečilo da nastavi sa izdvajanjem velikog novca za sport, ovoga puta za fudbalski klub, koji je postao isto ono što je rukometni klub bio za Boška Ničića, a to je mašina za pranje novca. Fudbalski klub Timok je jedini klub verovatno na svetu koji je plaćao televiziji da prikazuje odložene snimke utakmica i to oko 1.600.000,00 dinara na mesečnom nivou četiri godine , a kada je ugovor raskinut, klub je morao da isplati kao kaznu usled raskida ugovora jednogodišnji reket televiziji Best u iznosu jednogodišnje cene „usluga“ koje je pružala televizija fudbalskom klubu. Sećamo se čak i angažovanja Ace Lukasa na mesto predsednika kluba sa velikim planovima i obećanjima, koja su se raspršila kroz nekoliko meseci. Nije se prestalo ni sa praksom potpuno neprimerenih plata trenera i igrača-legionara, koji su dovođeni sa svih strana i plaćani nepristojno velikim iznosima novca za ligu u kojoj su igrali i trenirali i standardu grada u koji su pristigli. Danas fudbalski klub je pred gašenjem sa dugom od 62.500.000,00 dinara. Isti model ispumpavanja para iz budžeta Grada, kao u slučaju rukometa, samo drugi akteri.

Nažalost, nisu samo ova dva kluba u teškoj situaciji, i košarkaški klub „Mladost“ je pred gašenjem, kao i mnogi drugi klubovi koji imaju velikih, pre svega finansijskih problema, što jeste potpuno neverovatno, obzirom na sredstva izdvajana iz budžeta svih ovih godina za sport.

Neverovatan je  I osećaj mučnine u stomaku koji se javi svakom pristojnom Zaječarcu, kada pomisli da je novcem “ulaganim” u sport prethodnih godina mogao da se izgradi npr. zatvoreni bazen, da sela imaju svoje sportske terene, da škole imaju sređene sale, da klubovi imaju stabilne finansijske uslove I u miru  stvaraju vrhunske sportiste I još bolje ljude. Umesto toga, sport je pretvoren u prah I pepeo.

A da sve bude još apsurdnije, Zaječar spada u siromašnije gradove, sa ogromnom stopom nezaposlenosti, grad u kojem je privreda odavno zamrla, a u mala i srednja preduzeća se ne ulaže i ne podstiče njihov razvoj. Zaječar je postao grad iz kojeg se ne odlazi, već beži.

Grad veličine Zaječara svakako nema mogućnosti da finansira profesionalni sport, za profesionalni sport su potrebni ozbiljni sponzori, spremni da ulažu u klubove, ali Zaječar ima obavezu da se bavi omasovljavanjem bavljenja sportom. Neophodno je doneti program razvoja sporta kojim bi se stavio akcenat na ispunjavanje društvene misije sporta, a to je pored takmičarskog i vaspitni, kulturni, zdravstveni i socijalni sadržaj. Neophodno je povećati obuhvat bavljenja sportom u svim segmentima stanovništva, posebno dece, mladih, žena, osoba sa invaliditetom i starih, uključivanje što većeg broja učenika u besplatne programe školskog sporta u okviru školskih sekcija i vannastavnih sportskih aktivnosti, podrška izgradnji  i adaptaciji sportske infrastrukture, kako u urbanim delovima grada, tako i u  ruralnim prigradskim delovima.

Na nivou lokalne zajednice i društva u celini,  sport može značajno doprineti promociji zdravlja i prevenciji hroničnih bolesti, razvoju obrazovanja dece i mladih i osnaživanju žena, može podstaći inkluziju i blagostanje osoba sa invaliditetom. To je primarni cilj u koji bi trebalo svaka odgovorna lokalna vlast da ulaže, jer će joj se višestruko vratiti.

Sport je oduvek bio polje duha, morala i najčistijih namera. Razvoju sporta u Zaječaru su na put stali bahati i pohlepni ljudi. U  budućnost se ne može ni starim putem, ni na stari način, a da bi se krenulo u budućnost, nephodno je da odgovoraju oni koji su sport zloupotrebili i doveli do ruba propasti, kako se to nikada više ne bi ponovilo. To je obećanje pristojnih i poštenih Zaječaraca.

 

Predsednik Opštinskog odbora Zaječar

Uglješa Đuričković

 

Oznake