VIDEO Reagovanje Socijalna zaštita

(Video) Tragedija socijalne politike Vlade Srbije

Kao i kompletnu javnost Srbije, i mene je potresla vest o samoubistvu oca četvoro dece samo nekoliko sati nakom što mu je, zbog neplaćenog računa od 22.000 dinara, isključena struja. A kada sam u medijima videla da je majci ovo četvoro dece iz socijalne službe, kojoj se obraćala za pomoć, rečeno: Pa, što ste rađali decu kad nemate novca da ih čuvate?” obuzeo me je strašan bes. To je užasna i sasvim neprikladna zamena teza.

U zemlji koja pati od bele kuge, u kojoj smo svi zabrinuti zbog pada nataliteta, u kojoj se na velika zvona proklamuje zvanična politika podsticanja rađanja, nijedan državni službenik ne bi smeo tako nešto ni da pomisli, a kamo li da izgovori. A najmanje bi to smeo da izgovara državni službenik kome je posao da pomaže socijalno ugroženim građanima.

Šta naša država uopše hoće od žena i roditelja i zašto nam stalno šalje pomešane poruke? Ako ostanemo na jednom detetu, onda smo sebične i mislimo samo na sebe, a ako rodimo više dece, onda smo nedogovorne što ih rađajmo i spremamo za siromaštvo?

Dajte, ljudi, da se uozbiljimo. Ako nam država pati od konstantnog pada nataliteta i suočava se s pretnjom izumiranja srpske nacije, jer se mladi roditelji zbog siromaštva ili iseljavaju ili ubijaju – onda oni koji vode državu moraju POTHITNO za to da nađu rešenje.

Našoj socijalnoj politici je odavno potrebna sveobuhvatna reforma. Ova Vlada Srbije nema petlju da se uhvati u koštac s tako obimnim i odgovornim zadatkom. Svako njeno rešenje je tek ad hok rešenje, kratkoročno, neodrživo i svodi se na “drži vodu dok majstori odu” – tj. daj da smislimo nešto na brzaka i jeftino, što će da važi dok sam na vlasti, da od toga imam neku političku korist, a posle toga – brigo moja pređi na drugoga.

Zbog tih i takvih ad hok rešenja i imamo situaciju da hraniteljske porodice dobijaju blizu 25.000 dinara mesečno po detetu o kome brinu, a iz medija smo saznali da je ova šestočlana porodica kao socijalnu pomoć dobijala tek 19.000 dinara mesečno, tj. manje od 5.000 dinara po detetu. Da je bio hranitelj tuđoj deci, otac ovo četvoro dece primao bi od države blizu 100.000 dinara mesečno. Troškovi podizanja dece su izuzetno visoki. Socijalna politika ove Vlade to prepoznaje u slučaju hraniteljskih porodica, ali ne i u slučaju dece siromašnih roditelja. ZAŠTO?

Nedavno smo doneli zakon po kome roditelji dece rođeni nakon 1. jula ove godine imaju pravo na mesečni dodatak od 10.000 za drugo, 12.000 za treće i 18.000 za četvrto dete. Roditelji dece rođene pre 1. jula ove godine na to nemaju pravo. ZAŠTO? Po kom kriterijumu delimo decu i roditelje na ovaj način? Da je ova porodica primala ovaj mesečni dodatak za treće i četvrto dete, imala bi i da plati struju, a verovatno bi imala i bolje uslove života.

Još veći problem od ove i ovakve socijalne politike jeste neodgovorna ekonomska politika Vlade Srbije koja nema nikakvu viziju i ne obećava građanima nikakav prosperitet, već praktično iznova proizvodi socijalne slučajeve, jer nas pretvara u jeftinu radnu snagu velikih nemačkih kompanija.

Da je otac ovo četvoro dece radio u nekoj nemačkoj fabrici za 20.000 dinara, umesto što je primao socijalnu pomoć od 19.000 dinara – i dalje bi imao isti problem. I dalje ne bi imao dovoljno da prehrani decu i plati struju.

Zato je za odgovornu socijalnu politiku potrebno da konačno prestanemo da novac iz budžeta trošimo na bespovratne subvencije nemačkim kompanijama, da prestanemo da bacamo ogromne količine novca na sumanute, nepotrebne i preskupe projekte fontana, jarbola, novogodišnjih jelki i sličnih projekata koje samo izvlače novac iz budžeta u partijske i privatne džepove. Kad novac prestane neodgovorno da se rasipa, imaćemo više za pomoć socijalno ugroženima. A kada budemo imali odgovornu ekonomsku politiku, okrenutu domaćim malim i srednjim preduzećima koje treba da podstaknemo da rastu – imaćemo i manje socijalnih slučajeva.

 

 

Branka Stamenković

Narodna poslanica i zamenica predsednika Dosta je bilo

O autoru

Branka Stamenković

Pokretač sam građanske inicijative “Majka hrabrost” za poboljšanje uslova u srpskim porodilištima, za šta sam dobila četiri nagrade.

Komentar

Klikni ovde da postaviš komentar

  • Da nesrecna drustva poput ovog naseg u uslovima surovog kapitalizma postanu koliko toliko snosljiva za zivot drzava mora svojim merama uticati na pravilniju raspodelu onoga sto stvori drustvo u nekom vremenskom periodu. Drzava bi morala ako nista bar da obaveze poslodavce da radnicima ponudi kao platu odredjeni deo koji bi bio u nekoj proporciji u odnosu na njegovu zaradu. Transparentno “nudim radno mesto odgovarajucem izvrsiocu sa platom jedan naprema pa onda neka proracunata cifra…”.Tako bi radnici odmah prepoznali dobrog ili loseg poslodavca pa bi trziste proradilo i na tom jako vaznom polju. Pritom bi drzava morala da stimulise [ putem poreza] one koji daju pravilniju “proporciju” pa ako ne daju radniku dace drzavi a radnik ce raditi nezadovoljan. Naravno da bi se i radnici u pozitivnom slucaju trudili da svojim zalaganjem povecaju profit firme i tako povecaju i svoju platu…itd. Sa druge strane na svakom proizvodu koji se prodaje drzava bi morala zahtevati da stoji [ pod materijalnom odgovornoscu] fabricka cena, mesto proizvodnje, carina … tako da svaki potrosac ima uvid koliko placa “vazduha” pored samog proizvoda. Zbog ljudskog bezumlja svaki pojedinac tezi ka besmislenom bogacenju a svako drustvo gravitira ka robovlasnickom ako to drzava ne spreci svojim merama. Rob nije radio potpuno besplatno vec je za svoj rad dobijao hranu i kakav takav smestaj. Danas u Srbiji ljudi sa najcescom platom mogu da pokriju najnekvalitetniju hranu i kakav takav smestaj…slicnost je ocigledna. Drustva koja svojim zakonima adekvatno stite i poslodavce i radnike su prosperitetna, sa niskom stopom korumpcije i kriminala jer sve nezeljene pojave su posledica one temeljne a to je nepostena podela zaradjenog. Doslo je do toga da je radnik postao stavka u proizvodnji sto je nepravedno jer covek nije isto sto i sraf, gas ili struja . Nisko placen sraf se ne odrazava na karakter drustva u kojem zivimo dok je nisko placen radnik uzrok porasta kriminala i svakojake patnje svih pripadnika zajednice ukljucujuci tu i one najbogatije.
    Poseban aspekt danasnjih drustava je da mi potpuno nepravedno nastojimo da stvorimo sto vise da bi postigli “drustvo izobilja” a zaboravljamo da sve sto trosimo viska uzimamo od narednih generacija i usput zagadjujemo zivotnu sredinu tako vaznu za kvalitet i kvantitet njihovog zivota.