U društvu u kom, duži vremenski period, nema vladavine prava i u kom vlast i oni bliski vlasti imaju slobodu da rade šta god im padne na pamet, česta je pojava da građani prestanu da reaguju na takve postupke onih kod kojih vlast i moć stanuje.
U modernoj sociologiji to se definiše kao „naučena bespomoćnost“.
Takvo stanje svesti zajednice, po pravilu, nosiocima moći „daje krila“ pa u samovolji i kršenju zakona idu dalje, i brže, i jače, i bolje.
Novosadski osnovci, ovih dana, donose roditeljima koverte sa uplatnicom za „školsko obezbeđenje“ i kratkim objašnjenjem od strane kompanije koja „pruža usluge obezbeđenja“, iako je dugogodišnja (naravno, protivzakonita) praksa bila da se sa roditeljima potpisuje ugovor o pružanju usluga obezbeđenja dece u školama.
Uslugu i ove školske godine nudi ista kompanija koja to čini već nekoliko godina i koja je, bar po sopstvenim tvrdnjava, specijalizovana za pružanje usluga obezbeđenja dece u obrazovnim ustanovama.
Gde su se uposlenici agenicje, i na koji tačno način, specijalizovali za ovakvu vrstu obezbeđenja nije poznato.
Iako je zakonsko obaveza obrazovne ustanove da detetu, za vreme boravka u ustanovi, obezbedi zaštitu od diskriminacije, nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja (drugim rečima, fizičku i psihološku zaštitu) ta obaveza se, nekakvom magijom, prevaljuje na roditelje.
Škole se sakrivaju iza odluka Saveta roditelja o uvođenju obezbeđenja, iako odluke tog istog Saveta, kada je reč o besplatnim udžbenicima, ignorišu.
Od ovakvih aranžmana školskih uprava i agencija za obezbeđenje Grad upadljivo i kontinuirano „pere ruke“, nije teško naslutiti zašto…
Bilo bi vrlo zanimljivo čuti kako je moguće da gradska vlast nije bilo šta učinila po pitanju obezbeđenja u školama?
Kako je moguće da Grad ima sredstava da finansira različite nedelje mode, informativne internet portale koje niko ne čita, brojne turističko/kulturne manifestacije koje svoje sadržaje naplaćuju i gomile sličnih stvari a za školsko obezbeđenje neka se brinu roditelji?
Važno je setiti se da se vlast uvek hvali suficitom u budžetu, kao i da Novi Sad godinama ima najveći budžet po glavi stanovnika u Srbiji.
Istovremeno, važno je setiti se da se u Novom Sadu ne održavaju, zakonom obavezne, javne rasprave u postupku donošenja odluke o budžetu na kojima bi, bez dileme, sigurno bilo postavljeno pitanje budžetskog finansiranja školskog obezbeđenja.
Ovaj problem je relativno lako rešiv, ukoliko bi postojalo želje i volje. Vlast takvu želju i volju nema, građanima je, odavno, ostalo da samo ćute i trpe…
Pokret „Dosta je bilo“
Gradski odbor Novi Sad
Komentariši